Samo Bog moze Covjeka podignuti iz pepela i podariti mir njegovom Zivotu

Samo Bog moze Covjeka podignuti iz pepela i podariti mir njegovom Zivotu

Jos smo inspirirani Bozjom rijecju. Jer Bog neograniceno voli svako svoje dijete.

On otvara oci slijepoga srca i iskvarene duse kako bismo osvrcuci se na sebe vidjeli njegovu brigu, brigu o nasem zivotu. Samo Bog koji je Alfa i Omega, koji je pocetak i kraj, koji je gospodar nasega zivota moze da nam podari novi pocetak. Danasnji covjek, svu sigurnost svoga zivota polaze u nadu drugoga covjeka zaboravljajuci na Stvaratelja. Covjek odnosno njegov uspjeh je postao mjera po kojoj mjerimo svoj zivot i tako udaljeni od Boga padamo u zacarani krug, u labirinte kaosa iz kojih nema izlaza. Bas kao sto je to lijepo rekao sveti Pavao Filipljanima: " Svrsetak im je propast, Bog im je trbuh a slavu pronalaze u svojoj sramoti ". Medjuljudski odnosno su nam naruseti, zaboravili smo na temelje veze, na ljubav, na istinu na postovanje. Obitelji se razilaze, obitelji su razrusene. Grijeh nas je odvojio od svega sto je ljudsko u nama i otvorio vrata, dopustio prolaz svemu sto je najcrnje u nama. Rezultatima takvoga zivota svakodnevno mozemo svjedociti oziljcima na vlastitome tijelu.

Tijela nam sve vise slabe, sve vise obolijevamo od raznih vrsta bolesti za koje se prije nije ni znalo, koje prije nisu ni postojale, bolesti je postala sve rasprostranjenija, bolesti je sve vise. To je mozda jedan od razloga sto medju lijecnicima kruzi poskocica: " Malo je zdravih a puno ne pregledanih ". Bolest je postala ultimativni oblik zla i uvijek trazimo izgovor za nase bolesti, uvijek se nekako bolest trebala desiti nekome drugome a samo ne nama.  No istinska dijagnoza, izvor svih bolesti je drugacijeg oblika i drugacije naravi. Bolesna dusa je razlog patnje naseg tijela, razlog oboljena i nema mu lijeka. Tek kada obolimo pocinjemo sa pitanjima, zasto smo obolili, zasto se to sve desava nama, cime smo to bas mi zasluzili da obolimo. Izgovor nam je vecinom da je to neki oblik Bozje kazne. No dali je to bas tako ? Naravno da nije, bolest je nazalost postala za covjeka jedini nacin da progleda, da premota film i da vidi kakav mu je nacin zivota koji ga je i doveo do te iste bolesti. U bolesti takodjer saznajemo i tko su oni koji nas zaista istinski vole. Tek tada pocinjemo sebi postavljati sva moguca pitanja i pocinjemo na zivot da gledamo iz druge perspektive. Pocinjemo na zivot da gledamo ocima istine, nebitno koliko ona bolna bila. I tako tek kada se nadjes na dnu, otkrijes tko te voli a kome je cilj nista vise nego tvoje nasljedstvo, u koga je usadjeno sjeme ljubavi a kome je bitna samo ostavstina.

Put Bozji, put sve i jedne vjere je put istine. Na tome putu On dolazi da bi unistio smrt, dolazi da donese zivot cija iskra uvijek tinja, cija se iskra nikada ne gasi. On donosi zivot onih kojima grijeh vise ne gospodari. I onda od koga da trazimo pomoc neko od samoga Boga, njegova snaga, njegova ljubav lijeci i daje mir svakome stvorenju. Njegova ljubav je razlog nasega postojanja. Nikada ne dopustimo sebi da budemo povedeni onima koji nas odvlace od Boga i bozije rijeci. Otvorimo i posvetimo svoja srca Bogu kako bi nas izlijecio od svih zala. Od zlih grijeha koji nas cine nijemima, kljastima, kromima, slijepima.. 

Obracanje odnosno molitva je nista vise nego srz zivota koja je majka svih promjena. Pobjegnimo od svijeta manipulacije, ostanimo sa sobom u miru, sacuvajmo svoj mir, pogledajmo se u ogledalo i suocimo se sa svojim grijesima, zatrazimo njihov oprost kako bi ih Bog otkupio svojom ljubavlju. Ljudi misle da si usamljen kada si sam, no to nije istina, to je nista vise nego jedna ogromna laz. Covjek je najusamljeniji kada je okruzen pogresnim ljudima, ljudima koji crpe tvoju energiju, tvoju ljubav, ljudima koji te iskoristavaju za svoju korist. Bog nam uvijek iznova poklanja snagu svoje blizine. Ponosno stanimo obima nogama na tlo, zauzmimo se za sebe, istina je da premda necemo biti liseni boli i ptanje da se uvijek mozemo obratiti Bogu, lijecniku duse i pronaci utjehu u njemu. Ne bavimo se dusama prodanim djavlu, sitnim dusama kojima je zivotni cilj svakoga od nas unazaditi. Kada vas lazu, pravite se da im vjerujete, dopustite im tu srecu koju mogu samo pronaci na mracnoj strani, neka uzivaju i neka vjeruju da su vas prevarili. Ako vas izbjegavaju, podarite im njihov mir, ne smetajte im, Vas svakako ceka bolje drustvo. Ako pricaju o vama iza ledja, ako vas ogovaraju, dajte im jos vise povoda, neka glodju, to je svakako njihov smisao zivota, njihov zivotni poziv. Samo oni kojima vlada duh zdravlja mogu da pristupe gozbi obilja. Samo oni koji su zdravi od svakoga grijeha. Danas pristupite izlijeceni gozbi Gospodnjoj, neka cudo umnazanja kruha postane nasa sigurnost i nase zdravlje. Nas lijek za cijeli zivot.