Pocetak Nove Recesije

Pocetak Nove Recesije

  

Jucer je Americka burza dozivjela pad koji se nije vidjeo jos od 2007 godine. Svima nam je poznato sto se desilo 2007 godine, desio se pocetak svjetske krize. Samim time vrijeme je ili pak netko na vrhu hranidbenog lanca zeli da svijet dozivi jos jedan krah i time da ozivi jos jednu krizu. Svaka svjetska kriza ne samo da slabi ovaj planet financijski nego takodjer salje covjeka, obicnog smrtnika, obicnog radnika u duznicko robstvo. Naime nekome je pala ideja na pamet da par krizi koje je prouzrokovao nisu dovoljne nego da zeli jos vise novca. Uvijek je tako sa novcem, kada covjek ima obilje, zeli jos vise. Zato novac i jeste jedan od ultimativnih oblika zla, zato sto je covjek dopustio sebi da ga kontrolira jedan obicni komad papira. Za ocekivati je da vrijednosti dionica na trzistu padnu, odnosno za ocekivati je da ce sve firme da izgube na vrijednosti. Do nove krize dolazi iskljucivo radi Americko Kineskih odnosa. Naime Amerika koja je uzrok svih dosadasnjih kriza je takodjer izvor i ove jer amerikanac nije naucio da postoje osobe koje posjeduju integritet, odnosno osobe kojima se ne moze vladati. Lako je zavladiti jednom zemljom koja posjeduje samo nekoliko miliona stanovnika ali govoriti Kini jednoj od najmnogoljudnijih zemalja svijeta i nije bas pametno. Istina je da Kina redovno prima kritike od strane Amerikanaca, vjerovatno razlog toga je dugogodisnje prijateljstvo Kineza sa Rusima. Samim time radi ovoga prijateljstva Amerikanci i nisu u stanju da urade nista jer osim sto bi ih Kinezi radi svoje populacije uvijek bili u stanju da pobijede u ratu, kada bi doslo to toga da Amerikanci mozda i pocnu pobjedjivati u centar paznje bi dosli Rusi koji bi naravno bili primorani da pomognu svome prijatelju kinezu ne samo da bi se ocuvao mir u regionu nego i da bi se ocuvala harmonija medju svjetskim silama. Izlaz iz sve i jedne krize je jako jednostavan. Porezne reforme koje ce drzava poceti da uvodi jednostavno treba odbaciti, jednostavno ih treba srusiti i okrenuti se sebi i svome osobnome rastu, jer kada bi se svi okrenuli svome osobnome rastu simetricno tome bi rasla i drzava. To i jeste jedan od razloga sto su vecina zemalja svijeta u financijskim problemima, iskljucivo jer ne rade na sebi, iskljucivo jer nisu u stanju da funkcioniraju vise bez kredita, jer je dizanje kredita postalo osnovno sredstvo kojime se krpaju proracunske rupe, jer politicar nije u mogucnosti da se suoci sa problemom ignorirajuci mogucnost dizanja kredita. Kredit je jako lako dignuti i politicar ga naravno nece vracati nego ce vracati narod, samim time kada god jedna drzava podigne kredit u svrhu formiranja drzavnog budzeta ili pak krpanja proracunskih rupa ta ista zemlja simetricno tome salje svoj narod, odnosno ljude od kojih svakih mjesec redovno uzima u duznicko ropstvo. No tome ludilu nije kraj. Mozda bi bilo i normalno da se posalje jedna generacija u duznicko rospstvo, ali da se i sljedece odnosno buduce generacije, buduci narastaji salju u duznicko ropstvo radi nemogucnosti upravljanja zemljom, radi nemogucnost upravljanja financijama je nista vise nego ultimativni oblik ludila. I samim time, sve dok svaki pojedinac ovoga svijeta ne podje da radi na sebi odnosno da stavi sebe na prvo mjesto u svemu, redovno svakih par godina ce nam kucati krize na vrata i tako slati nasu djecu u duznicko ropstvo.