Filozofija - Znanost o Smrti

Filozofija - Znanost o Smrti

Naime vecina nas  ne razmislja o smrti nego se nada kada dodje da ce biti brza i bezbolna. Istina je ono da je to najljepsi oblik smrti ali i da bi tako umrli vjerovatno trebamo Iizasluziti radi toga vecina ljudi i umire u mukama, mozemo reci da nista drugo i ne zasluzujemo. Da ne trebamo se bojati istine jer to je zaista tako. Samim time mozemo reci da vecina svijetske populacije nikada i nije spremna na smrt. Postavlja se pitanje kako uopste jedan moze i da bude spreman na takvo nesto. Da jednostavno napusti ovaj svijet i da ostavi svoje najdraze i nikada se vise ne vrati. Kazu da kada umres si napokon zaspao jednom zauvijek i pricaju o tebi samo ono najljepse. Mozemo reci znak cinizma jer, u vecini slucajeva jako mali broj ljudi o nekome prica u pozitivnom smislu rijeci u glavnom se svode price na sjecanja kada netko uradi nesto lose. I kako se onda uopste usudjujemo da pricamo o pokojniku u pozitivnom smislu a cijeli smo zivot mozda o njemu pricali u negativnom smislu. Najveci oblik cinizma, radi toga sto ne prilici sahrani ? Sto se to dogodilo da tako brzo promjenimo nacin razmisljanja i u tim trenutcima se sjecamo samo onih najljepsih. Zar treba da osoba umre da bi se o njoj pricalo lijepo ? Nevjerovatno ! No postoji grupa ljudi koji vecinu svoga zivota provode u trazenju istine i pripreme na smrt. Oni se zovu filozofi. To su ljudi koji se bave nesvakidasnjim stvarima, koji se bave istinom i o tome sto se desava nakon smrti, odnosno pripremaju se za svoju smrt vec od dana kada krenu da studiraju tu zivotnu disciplinu. To su ljudi koji ulaze u duboke teorije metafizike i ispitivaju je. Naime moramo da znamo da je metafizika disciplina koja se bavi onim sto se ne vidi, odnosno duhovnim svijetom. Dali smo iznenadjeni, da postoje znanstvenici koji istrazivaju dusu, koji istrazivaju sto se desava poslije smrti. Naime da bi covjek bio spreman jednostave da se oprosti od ovoga svijeta covjek mora da cijeli svoj zivot donosi ispravne odluke, odluke koje ne vrijedjaju ni drugoga ali ni njega samoga. Dali poznajemo nekoga tko je takav, skoro pa i nemoguce. Takodjer moramo da znamo da kada govorimo o tom nekom ljudskom bicu koje uvijek radi ono sto je ispravno ne mislimo na savrseno ljudsko bice, jer savrseno ljudsko bice ne postoji. Svi mi radimo greske, samo sto vecina tih gresaka nije svjesna. Mi govorimo o osobi koja posjeduje one pozitivne vrline kao sto su istina, ljubav, postovanje prema drugome, strpljenje, samo-disciplina, cistoca uma… Koliko nas je na danasnjem vremenu takvih. Jako malo, takvi su skoro izumrla vrsta. No ne treba da se oskudjeva, te vrline je moguce izgraditi. No pitanje je dali smo spremni da se upustimo u borbu protiv samoga sebe ? Hvala Vam na citanju !!!

Neizmjerno i iskreno cijenimo regularnu podrsku svojih clanova, partnera i drugih ljudi dobre volje.