Raspad Sistema

Raspad Sistema

Prestali su padati i prestali su zivjeti, vjerovatno zato sto su nekada tako odlucili. Vjerovatno sto su poceli misliti da su savrseni i da ne cine nikakve greske, da je njihov zivot, zivot bez greske. Jako opasna misao, jer je to sijeme misli odnsno sjeme prosjecnosti, sjeme kada jedan prestaje da radi na sebi, razvija svoje znanje i pomiruje se sa prosjecnoscu. Mozda radi sistema kojeg nazivamo demokracija, radi sistema koji nam uzima skoro pola zaradjene plate da bi se odrzao, radi demokracije kojoj je temelj sloboda govora a kada reknes ono sto mislis osudjen si na propast, na robstvo bez posla, jer ako nisi u stranci nema za tebe buducnosti nego torbu na rame i pravac neka druga strana drzava gdje pocinjes iz pocetka. Iako to ne smatram losim bar sto se tice nove perspektive, novih mogucnosti koje jedan moze da ostvari u novoj zemlji, zemlji koja mu nudi vise nego njegova vlastita, postavim sebi pitanje dali je to ispravno ? Dali je ispravno napustiti ognjiste, dom gdje si odrastao i ides traziti srecu tamo gdje je nepoznato ? I tako razmisljajuci dodje i odgovor, jeste da, ispravno je, ispravno je ici i raditi za drugoga, raditi za stranca koji gleda na tebe kao na radnu snagu, koji ce da te zamjeni za nekoga drugoga cim izneses svoje misljenje koje se kosi sa njegovim, sa njegovim nacelima ali bar posjedujes neku sigurnost, sigurnost da kada ostanes bez posla da ces bez ikakvih problema pronaci drugi posao, da ces ustati svaki put kada padnes, jer moras, jer si ostao sam, jer si sebi najpreci, jer ako neces da volis sebe ni drugi nece da te voli. I tako sto vise radis shvacas da je sve isto, jedina razlika je da je posao lakse pronaci nego tamo gdje si rodjen, nego tamo odakle potjeces, gdje je posao nemoguce naci, gdje moras sutjeti i trpjeti mnoge uvrijede koje ciljaju direktno na tvoj karakter i na tvoju cast, na uvrede koje direktno ciljaju tvoju savjest, tvoju dusu. I na kraju shvatis da si prepusten sam sebi i da moras da zaigras igru koja se zove zivot, no ne samo sto moras da je zaigras nego moras i da duboko, sa cijelim srcem odlucis da ces i da pobjedis igru i da prestanes zivjeti zivot prosjecnoga nego da ces da zivis onaj nacin zivota koji si oduvijek htjeo, koji si oduvijek iz dubine duse i zeljeo. Hvala Vam na citanju !!!!

Neizmjerno i iskreno cijenimo regularnu podrsku svojih clanova, partnera i drugih ljudi dobre volje.