Kako se postaje Pobjednikom ( Sampionom )

Kako se postaje Pobjednikom ( Sampionom )

Kazu da se sampion radja, da je to talent koji je osoba dobila od Boga i da mu je bilo sudjenjo da pobjedi, osvoji zlato u nekoj disciplini a samim time i u podrucju zivota. No dali smo se ikada zapitali da li je to tako ili su to samo neka glupa vjerovanja. Istina jeste da ima ljudi koji su vise talentirani od nas za neke stvare ali od tih istih ljudi i mi smo talentiraniji u nekim drugim stvarima. No ako je to tako i ako smo mi svi jednaki a istina je da jesmo kako se onda postaje pobjednikom odnosno sampionom. Naime odgovor je toliko jednostavan da bi mogao zaintrigirati normalan um. Pobjednikom se postaje tako sto se uporno trenira i nikada ne odustaje. Sve je stvar mentaliteta. Takodjer mora nam biti jasno da ta osoba trenira svaki dan po par puta na dan. No da odemo korak dalje i da postavimo pitanje sto to dijeli pobjednika odnosno nosioca zlata od drugo plasiranoga. Cinjenica je da je i drugo mjesto dobro ali ako cemo gledati istinu a time se bavimo onda nam mora biti jasno da je srebrenu medalju dobio onaj koji je prvi izgubio, stoga i jeste drugoplasirani, odnosno srebreni. Naime rijec je o treningu. Cinjenica je da oni u vecini slucajeva svi treniraju isto sa nekim malim preinakama, no sampion ima jednu malu tajnu. Nebitno o kojoj se disciplini radilo sampion ne odustaje prilikom treninga onda kada nastupi bol. Sve prije boli je fakticki zagrijavanje a kada se toliko izmori da dodje do stanja boli odnosno kada ga vlastite vjezbe podju boljeti nebitno kojega oblika te vjezne bile on zna da je za njega fakticki trening poceo jer samo u bolu covjek raste ne samo kao osoba nego i kao sportas ali i u bilo cemu cime se pocnemo ili pak bavimo. No zasto je to tako ? Iskljucivo zato jer u tome trenutku dolazi do pucanja misicnih vlakana a kada dodje do pucanja misicnih vlakana fakticki misic raste a mjesto na kojem je ostala przanina odnosno na mjestu gdje je misic fakticki pukao ce da se stvore nova vlakna koja ce se povezati sa ostatkom misica i tako ce misic da raste. Da to je takva vrsta mentaliteta, to su osobe koje se ne boje boli nego uzivaju u njoj jer znaju da samo tamo mogu da narastu i da pomjere svoje granice, jer cinjenica je da granice ne postoje i da smo mi ti koji sami sebi postavljamo granice nacinom razmisljanja, odnosno sto bi smo bili u stanju uraditi a sto ne bismo. Stoga ako zelimo da postanemo prvaci, sampioni, neophodno je da se prilagodimo boli i da radimo na sebi sve dok ne dovedemo sebe u stanje bola jer kao sto vec rekosmo samo tamo nastaje rast, samo tamo osoba raste kao covjek, kao ljudsko bice. Hvala Vam na citanju !!!