Davno Zaboravljena Istina

Istina

Istina, ta davno zaboravljena istina, ta moc koja otvara oci, ta uvijek cista savjest, taj temelj zivota. Dali smo se ikada zapitali na cemu je temeljen nas zivot, na istini ili lazi ? Tesko je govoriti istinu kada ogromna vecina laze. Nekako vise nam je draza lijepo zapakovana laz nego gorka istina. No istina ne mora da bude ni bolna ni gorka ako znamo lijepo da je zapakujemo da boli najmanje sto je moguce. Nebitno koliko ona boli, ona je jedini pravi put, put ciste savjesti, put unutarnjeg mira, put postenja i ljubavi. Uzmimo za primjer vezu ili brak. Ako je nasa veza ( brak ) temeljen/a na istini i uzajamnom postovanju zaista nebitno kakvo nevrijeme se spusti nad nas, mi cemo da prezivimo jer temelji nase veze su neslomljivi. U istini je sreca, ljubav i blagostanje. No naprotiv ako je nasa veza temeljena na lazi samo je pitanje vremena kada ce doci do pucanja veze odnosno prekida. Ni jedna veza koja je temeljena na lazi nema teoretske sanse da prezivi na duze staze jer istina kada tada ispliva na vidjelo. Stoga zasto uopste lagati, kada svaki put kada izgovorimo laz, gubimo, gubimo komad sebe. Svaki put kada  izgovorimo laz nekome, mora nam biti jasno da ne lazemo samo sugovornika nego lazemo i sami sebe. Ne postoji logicno objasnjenje za laganje samome sebi a i cinjenica je da laz izgovorena deset ili vise puta postaje nasa istina odnosno spusta nam maglu na oci i skrece nas sa puta. Stoga dobro se zapitajmo drugi put kada htjednemo slagati dali se isplati izgubiti samoga sebe i lutati kroz zivot ? Hvala Vama na citanju !!