Dali je Nasa Ambicija Hendikepirana Lijenoscu ?

Kako Pobijediti Lijenost

Nekako, nekada, tako davno sve smo mogli i sve nam se cinilo moguce. Vjera nam je bila apsolutna. Sve smo htjeli, lijenosti nije bilo ni traga, uvijek smo rado pomagali, bili naivni, naivno i istinski vjerovali svaku rijec koja nam je bila recena, bili mladi, veseli, zaigrani, bili prekrasno predivno dijete puni sebe i potpuno i beskrajno sretni. I tako nekako, nekada zivot nam pokuca na vrata, postavi nam par pitanja na koja ne dadosmo tocan odgovor i slomi nas, baci na pod, nokautira nas a mi se predasmo i odlucismo odrasti. Djete, ucenik, student nista mu/joj nije tesko za sve ima volje ali mi odrasli nekako nemamo volje ni za sto. Vjerovatno sto nas je taj okrutni zivot slomio, povrijedio i mi se sa time pomirili. Zadovoljili smo se mrvicama, poceli raditi za druge a cilj nam je nekada bio da drugi rade za nas. I tako kao robovi sistema idemo na posao za drugoga umjesto da radimo za sebe. Motivacija nam nije vise lijepe rijeci nego strah, strah od gubitka radnog mjesta. Malo znamo da svaki nas strah kada tada ce da pokuca na nasa vrata i sto vise strahova imamo sve vise se bojimo. Ta volja, ta celicna, zeljezna volja je prestala skoro da postoji a i zasto bi postojala kada je lakse ne raditi nista. I tako sto vise neradimo nista, to nista se gomila i postaje nasa navika, navika da unistavamo sebe svjesno i svoju volju a za skoro sve je potrebno tako malo energija ako je pravedno raspodjelimo. Vratimo tu volju, podjimo se protiviti sami sebi, neka nam tezak rad postane navika kao sto je postala lijenost. Zamjenimo naviku lijensti navikom rada i ponovno cemo upoznati sami sebe i uvidjeti da granice ne postoje. Hvala Vam na citanju !!!