Budimo Ponosni na Sve Sto Radimo ?

Ponos

Volimo se vise od ikoga, postujmo se vise od ikoga i zaista procvjetat cemo. Na danasnjem vremenu nekako je sasvim normalno postalo, da kada nam gaze ponos sutimo, ne mislimo u smilsu normalnog odonosno prosjecnog covjeka nego u smislu javni ustanova, sefova. Vjerovatno sutimo i kupimo to u sebi zato sto nas je strah sto nemamo hrabrosti da se suocimo sa svojim strahovima, sto su takva vremena da je tesko naci posao. A nasa volja, tko pita za nasu volju za nase zelje. Znajmo nitko nikada nece pitati sto mi zelimo jer svatko glea da dobije ono sto on zeli. Pa stoga skupimo tu hrabrost izgovorimo tu davno zaboravljenu istinu, izgovorimo im je direktno u oci bez truncice kajanja jer za istinu nikada ne postoji kajanje niti ce ikada postojati. Zar da ocekujemo da smo ponosni na sebe ak nemamo hrabrosti da se postujemo. Nitko nas uistinu nece postvati ako prvo mi ne pocenomo postovati sami sebe a samim time simetircno cemo da razvijamo i svoj ponos. Ako im damo sto oni zele, oni nikada nece biti zadovoljni to je bolna cinjenica,to je nasa priroda. Naime sto vise dajemo vise ce da traze odnosno dadnemo im prst budimo sugurni da ce nam sa vremenom uzeti i ruku. Stoga stavimo sebe ispred svih i dajimo samo sebi ne zato sto smo sebicni jer zaista nismo, nego zato sto volimo i postujemo sebe vise nego ikoga na ovoj nasoj planeti, nasa volja i nase zelja na prvome mjestu a tek onda kada su nase zelje zadovoljene mozemo uzeti u obzir zelje drugih cisto da ne bi rekli da smo sebicni mada nam njihovo misljenje nije bitno nego nam je nase misljenje najbitnije. Volja, ta bolesna volja, ta zlatna volja koja je u stanju da pomjera brda a mi je zaboravili koristiti. Hvala Vam na citanju !!!