Unutarnji Mir i Zadovoljstvo

Lijepota Duha

Duhovna ljepota odnosno cistoca je jedino o cemu bi trebali da brinemo ali nazalost velika vecina o tome misli samo jednom tjedno. Naime o tome bi trebali da brinemo svaki dan. Svaki dan bi trebali koji trenutak naseg vremena posvetiti sebi i svome duhu. Popricati sami sa sobom, analizirati sebe i svoj dan. Vratiti se u proslost i pogledati sto smo to danas pogresno ucinili a da bi vec sutra ili pak danas mogli popraviti. Rijetki to rade. Ne postoji osoba koja je citav dan savrsena uvijek se nadje neka greska koju smo pocinili ali i opcenito ne postoji savrsena osoba jer svi mi grijesimo stoga prisjetimo se one recenice, “ Tko je bez grijeha neka prvi baci kamen !”. Na nasu veliku zalost mozda radi vremena kakva jesu ali prije kakvi smo mi kao ljudi, kao pojedinci vecina nas je u zavadi odnosno u svadji sa samime sobom a kada kazem samime sobom onda je to ustvari sa svojim duhom. Nas duh je nas unutarnji glas. Naime da bi se on mogao promjeniti moramo se upoznati sa samokontrolom. Ako nas vecina mrzi a to je cinjenica na danasnjem vremenu onda i nas duh mrzi. Za njegovu transformaciju nuzno je da podjemo voljeti, da se ne bojimo boli da pocenomo oprastati, prvo sebi a onda svim drugima. Onaj koji trazi oprost se lijeci a takodjer i onaj koji oprasta, dok onaj koje ne oprasta kupi u sebi mrznju a samim time posto ju je spremio odnosno poceo sakupljati sa vremenom ce ta njegova mrznja da pocne da radja plodom. Samim time nas duh ce poceti da mrzi stoga sve sto trebamo raditi da bi nas duh bio lijep i cist je sve suprotno od onoga sto radimo. Samo tako se duh i moze ocistiti. Cilje je pomirba sa sobom sa svojim duhom odnosno unutarnji mir a samo tako ga je moguce ostvariti. Hvala Vam na citanju !!