Nostalgija i Razlozi za Sto nam NIJE Potrebna

Ljepota Zavicaja

Pregrst zelenih suma, malih potoka koji se ulivaju u beskrajne rijeke, onaj jutarnji i dnevni cvrkut ptica, jutra umivena rosom sve je to nemoguce zamjeniti za usijani beton. Pa kako da zamjenis cisti zrak za smog, zdrava pluca za bolesna ali ponekad moras. Egzistencija je u pitanju, opstanak, prezivljavanje, prokletstvo novca. Nema posla kuci ali nisu se potrudili ni da ga stvore. Kolone mladih migriraju, neka, tako i treba. Priroda ce im odnijeti misli pa ce ostati sami sa sobom, pa mozda onda u nekome trenutku vremena ce da vide da razumiju koji su to razlozi za odlazak, za nemogucnost zaposljavanja mozda ce vidjeti da su oni razlog. Zato sto nisu snasli hrabrosti za promjene, odustali postavljati ciljeve, prestali sanjati, dopustili sebi da postanu stado, kopije a u stvari su originali. Zar i jedan koji ode razmislja o povratku, pa oni sto se vrate vrate se sa razlogom a razlog vjerovatno nije pretjerano lijepog oblika, vrate se, i sto ce jadni, moraju da budu kao ostali da bi se uklopili. Mada nije to tesko, ako si naucio da se uklopis u tudjini nebi trebalo biti tesko i da se uklopis kod kuce. Ipak smo mi ljudi kao zivotinje, kao kameleoni, prilagodjavamo se situaciji ili pak kao drvo, ne protivimo se smjeru iz kojeg puse vjetar nego mu okrenemo ledja da dobijemo zalet. Instink, prezivljavanje, bez nacela, kopija, svi kao jedan a svi protiv svih. Nije to nostalgija to vise ne postoji, to je umrlo ili ako jos zivi apsolutno se kontrolira ali opet ponekada, tako rijetko i samo na trenutak misli nam odlutaju prvome domu, kuci. Hvala Vam na citanju !!!