Dali Smo Izgubili Strpljenje

Strpljenje

Jednom se zivi stoga zivimo najbolje sto umijemo. Ne dozvolimo sebi provokaciju. Ako nasjednemo na nju ne pokazujemo koliko smo veliki nego naprotiv koliko smo mali. Zivot je tezak to je cinjenica ali samo ako mu se predamo. Sastavni dio zivota je strpljenje. To je ono sto vecina nazalost ovih dana nema. Da nekada ga jesmo posjedovali ali to je bilo nekada. Nekada smo imali strpljenja, nekada smo mogli da cekamo, bili u stanju da cekamo ako treba zauvijek a ovih dana zurimo, da je nekako sto brze rijesiti stvari, po mogucnost momentalno, odmah, a nekako na kraju uvijek kasnimo. Zaboravili smo cinjenicu da se strpljenje gradi polako, postepeno iz dana u dan a gubi u sekundi. Zaista trenutak nepaznje, mali trenutak pustanja kontrole i gubimo sebe, pretvaramo se u zivotinju. Za sve u zivotu sto radimo potrebno nam je strpljenje, jer bez njega nebitno sto radimo kada naidjemo na prvu prepreku odustati cemo. Kako da saznamo dali smo mogli u necemu uspjeti ako smo odustali pri prvoj pocinjenoj gresci. Dokaz za utvrdjivanje gubitka strpljenja je naime jako lako naci. Pratimo svoje disanje. Ako su nasi udisaji lagani ali takodjer i izdisaji to znaci da disemo punim plucima. Takve osobine su osobine osoba koje posjeduju strpljenje. Naprotiv ako ne mozemo doci do zdraka, ako ubrzano disemo ako pricamo brzo a pri tome gubimo zrak znajmo da nas je strpljenje napustilo. Strpljenje je znak samokontrole. Ako hocemo da je dobijemo nazad moramo vjezbati, moramo se dovesi u neugodnu situaciju i kada smo se doveli, moramo odluciti da necemo reagirati. Znam, tesko ali ne i nemoguce a poslije kada ga steknemo necemo ga vise ni gubiti. Hvala Vam na citanju !!!